Kada otvorimo teglu meda, često očekujemo da bude zlatan, gladak i tečan. Ali ponekad nas dočeka med koji je gust, zrnast, kremast ili potpuno tvrd. To zapravo znači da u rukama imate jedan od najkvalitetnijih medova
Kristalizacija je prirodan proces koji se dešava kada se prirodni šećeri u medu, posebno glukoza, počnu izdvajati u sitne kristale. Stručni izvori objašnjavaju da je med prirodno prezasićena otopina šećera.
Zašto med postane tvrd?
Med se sastoji uglavnom od prirodnih šećera: glukoze i fruktoze, te manje količine vode. Kada u medu ima više glukoze, on lakše i brže kristališe. Tada se iz tečnog stanja postepeno pretvara u gustu, kremastu ili čvrstu masu. Southern Cross University navodi da med s većim udjelom glukoze i manjim udjelom vode brže kristališe.
Na kristalizaciju utiču i:
- vrsta cvijeća s kojeg su pčele skupljale nektar,
- temperatura čuvanja,
- količina prirodnog polena u medu,
- odnos glukoze i fruktoze,
- način obrade i filtriranja meda.
Zato neki med kristališe brzo, a neki mjesecima ili godinama ostane tečan.
Da li je tvrd med loš?
Ne. Tvrd ili gust med je i dalje dobar za upotrebu. Može se mazati na hljeb, dodavati u čaj, jesti kašičicom ili koristiti u kolačima.
Kod prirodnog meda kristalizacija je često očekivana pojava. Posebno kod domaćeg, manje obrađenog meda, sitne čestice polena i prirodni sastav mogu ubrzati stvaranje kristala.
Šta znači ako je med tečan?
Tečan med takođe može biti potpuno prirodan i kvalitetan. Neki medovi prirodno duže ostaju tečni jer imaju više fruktoze u odnosu na glukozu. Takođe, med može biti tečan ako je svježije vrcan, ako se čuva na toplijem mjestu ili ako je prethodno lagano zagrijavan i filtriran.
Dakle, tečan med ne znači automatski da je bolji, kao što ni tvrd med ne znači da je loš. National Honey Board navodi da med može postojati u različitim oblicima: tečnom, kristalisanom, kremastom i drugim formama - zavisno od teksture i načina upotrebe.
Šta je kristalizacija meda?
Kristalizacija je prirodna promjena teksture meda. Glukoza se postepeno odvaja od vode i formira sitne kristale. Ti kristali se šire kroz teglu, pa med postaje gušći, zrnastiji ili potpuno čvrst.
Ovaj proces ne znači da je med star, pokvaren ili neispravan. Naprotiv, kod mnogih vrsta meda kristalizacija je sasvim normalna i očekivana.
Može li se kristalisani med ponovo vratiti u tečno stanje?
Može. Teglu meda možete staviti u posudu s toplom vodom i pustiti da se polako zagrije. Važno je da voda ne bude prevruća i da se med ne kuha, jer visoka temperatura može uticati na njegov miris, ukus i prirodna svojstva.
Najbolje je koristiti blago zagrijavanje i strpljenje. Med će se postepeno vratiti u tečnije stanje.
Livadski med i kristalizacija
Livadski med je poseban jer pčele skupljaju nektar s više različitih cvjetova, trava i biljaka. Zbog toga svaka tegla može imati malo drugačiju boju, miris, ukus i gustinu. Nekad će livadski med brže kristalisati, a nekad će duže ostati tečan - zavisno od toga koje su biljke te sezone dominirale na livadi.
Upravo ta raznolikost daje livadskom medu njegovu prirodnu vrijednost. On u sebi nosi bogatstvo cvjetova s livade i zato se u narodu često smatra blagotvornim, posebno kao prirodna podrška u svakodnevnoj ishrani.